Dizalo koje laže (i što to ima s Vašom navigacijom)

Želite na treći kat? Pritisnete gumb i, kad se vrata otvore, tamo ste. Još nisam čuo da je itko pri korištenju dizala morao previše razmišljati. Naprotiv – uglavnom promatram ljude koji, dok tipkaju važnije stvari na telefonu, gumb za kat pritisnu gotovo usput. Intuitivno. 

Malo znanstvene fantastike 

Sada zamislite gotovo istu situaciju. Pritisnete gumb za treći kat, dizalo se podigne, vrata se otvore. Izađete – i shvatite da stojite u posve drugoj zgradi. Na drugom kraju grada. Možda države. Ili svijeta. Doista ste na trećem katu, ali to u ovom trenutku više nije ni najmanje važno. 

Niste samo zbunjeni. Vjerojatno ste i pomalo ljutiti – na dizalo i njegovu pločicu s brojevima, koja Vas je … prevarila. 

Dizalima se – osim možda u nekom znanstvenofantastičnom filmu ili knjizi – takve stvari, naravno, ne događaju. Njihovo »korisničko sučelje« prošlo je desetljeća ispitivanja u stvarnom svijetu, a mi, korisnici, potpuno smo ga internalizirali. 

Baš kao što smo internalizirali i izbornik na Vašem web-mjestu ili u aplikaciji. 

Navigacija 

Definicija web-mjesta obično kaže: riječ je o nizu stranica pod istom krovnom domenom, sa zajedničkim identifikatorom (u pravilu logotipom gore lijevo), jedinstvenim vizualnim identitetom i – navigacijom. Popisu sadržaja do kojih korisnik može pristupiti romantično ga zovemo »meni«; tehnički preciznije: navigacija. 

I upravo navigacija – kao i u šumi ili na otvorenom moru – brine da se korisnik ne izgubi. 

Kada odaberemo jednu od mogućnosti u navigaciji, očekujemo nešto vrlo slično kao u dizalu: pritisnete gumb za treći kat i dođete na treći kat. Dakle, na podstranicu s istim ili barem srodnim naslovom kakav nosi poveznica. Ali pozor – unutar istog web-mjesta. 

Web-mjesto možete zamisliti kao zgradu, a navigaciju kao pločicu s gumbima. Budući da je navigacija hijerarhijski podređena identifikatoru (logotipu), korisnik s pravom razumije da se već nalazi unutar neke konkretne zgrade. Navigacija je, dakle, unutarnji – ne vanjski – usmjeravajući sustav. 

I gdje je problem? 

Prečesto se u navigaciji web-mjesta nađu poveznice na posve druga web-mjesta. I to ne samo kod (polu)amaterskih projekata – ta iznimno frustrirajuća pogreška rado se pojavi i na velikim, ponekad globalnim servisima. 

Poveznice koje vode negdje drugdje nazivamo vanjskim poveznicama (external links). Kada se nađu u navigaciji, za korisničko iskustvo su naprosto štetne. 

Zašto? Zato što korisnik klikom na poveznicu u glavnom izborniku (ili bilo gdje gdje intuitivno očekuje unutarnju navigaciju) ne očekuje da će završiti negdje drugdje. Očekuje da će ostati na istom web-mjestu. Da će ga pratiti ista navigacija. I da se klikom na logotip uvijek može vratiti »na početnu stranicu«. 

Kao i u dizalu: i ako se s trećeg kata vratite u njega, dočekat će Vas ista pločica s istim gumbima. 

Nije bolje ni ako korisnika odvedete na »prijateljsko« web-mjesto – recimo na odvojenu stranicu Vašeg drugog brenda. Ironično, može biti i gore: zbog sličnog vizualnog identiteta korisnik uopće ne primijeti odmah da je negdje drugdje. A zbrka je još veća. 

Korisnički propust. I to velik. 

Što nam je činiti? 

S vanjskim poveznicama samima po sebi nema ništa loše. No držati se moramo dviju osnovnih smjernica: 

• vanjske poveznice ne pripadaju navigaciji web-mjesta, 

• korisniku moramo jasno i pravodobno – još prije nego što klikne – dati do znanja da su vanjske. 

Time mu dajemo osjećaj sigurnosti. Prije svega, jasnu poruku: »Ovim klikom napuštate ovo web-mjesto. Završit ćete negdje drugdje. Navigacija će biti drukčija. Ni 'početna' više neće biti ista.« 

Nikada u navigaciji. Čak i ako Vas to košta podstranice. 

Ponekad se vanjske poveznice nađu u navigaciji jednostavno zato što za njih nema drugog mjesta. Nema podstranice na koju bismo ih smjestili. 

Rješenje? Nova podstranica. 

Da, to zahtijeva nešto više posla. Treba pripremiti sadržaj – vjerojatno ne želite stranicu s jednim jedinim gumbom. Ali to je cijena dobrog korisničkog iskustva. 

Za korisnika je naime bitno ugodnije da osnovne informacije (recimo o Vašem proizvodu) dobije već na web-mjestu na kojem se trenutačno nalazi. I tek potom – ako ga stvar doista zanima – nastavi put preko vanjske poveznice. 

Kao i kod dizala: najprije ostajete u zgradi. Tek potom idete drugdje.